недеља, 11. фебруар 2018.

Naloži peć

Naloži jače tu peć!
Vidiš da cvokoćem, sve mi se zubi udaraju jedan o drugi, svu ću im gleđ skinuti.
 Kako ću onda jesti pitaš?
 Ješću nekako sve će mi vilica trnuti! Možda bi ti  to i htela... ti želiš da budem gladan? 
Čujem, čujem gladan nisam, pa tek smo ručali!
Kao da ja ne znam tvoju politiku!
Supa nemasna, pilići u supi bledi, nema ni masti na njima!
Kao da je nisi ni jeo!
Rezanci kupovni!
Kad si ti to supu zamesila? A imaš domaćih jaja! Nemoj reći da nemaš! Pa još kad ih ne skuvaš  dovoljno! Grickam rezance kao grisine umesto da ih kao čovek srčem!
Ajd, sad, kažeš : nije ti smetalo dok si jeo!
To kažeš!
Nije, ćutim ja!
 Sve mi je dobro!
Meso, opet piletina i neke tanke šnicke u blagom sosu!
Ni ljutine, ni slanoće, kako da budem sit?
Jesi mesila  si kifle! Malo tamo, malo onamo, nisam ih ni jeo! Kažeš zašto nisi, bile su ti na stolu! Onda nisam, a sada bih! Ehej,  gde si nestala, požuri , zvoni ti mobilni telefon!
Oho, šta je to! Roštilj!
To komšinica ili komšija bili vredni, pa lepo i nama! Samo ću malo!
Zar nismo ručali opet ti?
Ručali, ali ko će roštilju da odoli!
Naloži peć, kad ti lepo kažem!
E, jedva čekam da ova zima prođe, da kupim najveću lubenicu koju mogu da ponesem. Ima da ima najmanje deset kila. Odnesem je da se rashladi u mom dubokom podrumu! Pa je hladnu stavim n a sto! 
Kad je rasečem onako sočnu i zelenu, onu što je zovu turskom, sva će kora da puca! A unutra crvena, kao vatra i jutarnje sunce! Pa kada joj sok poteče preko mojih prstiju. Ima  da kaplje!
Svuda da kaplje!
Ima da se lepi! Svuda da se lepi! 
Ima da mljackam i žvaćem da me čuje komšija preko puta! A tek muve! Lepotice crnokrile, da lete oko mene. Oko moje glave i usta da se roje i svojim krilima me hlade!
Teraću ih! One će loviti ružičaste kapi ilepiti se na njih! Krila će im otežati! Ima i komšiju da zovem.
Eh, samo da zima prođe!
Naloži tu peć!

Нема коментара:

Постави коментар

Dragi prijatelji ukoliko imate komentar na pročitani post slobodno napišite.Hvala!