уторак, 18. јул 2017.

Java, san ili nešto sasvim treće

Tuširao se. Topla voda je opuštala mišiće. Mozak se bistrio. Teret minulog dana se ispirao.
Nestajao je.
Doprineo je da se čula oporave i zaborave na celodnevni stres. Prijatelji, neprijatelji,  bol, briga, nemar, sve je nestajalo pod laganim pritiskom toplih vodenih kapljica...Pa još taj film...
Mlečni miris sapuna sa dodatkom meda ga je potpuno obuzeo. Mirisao je kokos iz šampona, palme su bogato darivale svojim plodovima. Pevao je laganu letnju pesmu ,,Kad palme njišu grane,, iskopao ju je iz najskrivenijih sećanja. Video je parove kako na letnjem podijumu malog restorana plešu zagrljeni.  Note su plenile letnjim nadahnućem.  Lagano milovanje mlaza tople vode je donelo opuštanje i  pripremu za san. Duša mu je šaptala osvežena mirisima i bogatstvom opuštajuće toplote.  Iskrena radost mu je prostrujala celim bićem.
Bio je srećan.
Čista posteljina je učinila svoje.

 Tuširao se. Mala kabina sa još manjim kupatilom je donela da se oseća pomalo skučeno, ali to mu nije zadavalo ni najmanje briga. Imao je sreće što je uopšte dobio kartu. Ovo putovanje u novi daleki svet , doneće dugo očekivanu promenu. Nastaće neko novo vreme, upoznaće neke nove ljude, počeće život iz početka.
- Kažu da je tamo obećana zemlja. Novo vreme. Dobro je da sam uspeo...
Voda je šuštala, milovala, darivala... pa je zagrmelo...
- Šta je to? Kakav je to zvuk?.. Čuje li se to mreškanje mora ili je to samo neki daleki san?
Ipak je more.
Okean, led...
Ćuti...
Slušaj...
Ne govori mi ništa što ne želim da čujem...
Spasavaj konje. Konji moji divni...
Gde su? ...Gde su?...
Misli...misli...gde sam ostavio ključeve...ovo su od auta, gde su...ledena voda nadolazi...ledena...spasavaj konje... dedini... Belac i Sivac...ledena voda...

Metalnom štanglom otkinutom od kabinskih vrata je udarao po katancu. Najzad je popustio. Konji su ga osetili pre nego što su ga ugledali, pa sa njima je od detinjstva... Rzali su. Molili za pomoć...Zapomagali, govorili su jezikom koji samo on razume.  Uhvatio je ulare. Poveo ih je kroz ledenu vodu. Na svetlost . U slobodu...Popeo se na Belca...
Zalivao je.  Sivka je izgbio.  Pao je sa Belca. Izgubio je i Belca...Uspravio se. Stajao je u prozirnoj vodi po kojoj su plivali komadi leda... Belac i
Sivac su nekim čudom pronašli spas  na drvenom splavu...
Potražio je spas od leda i hladnoće.

Skočio je  iz kreveta.
- Gde?..Kako?..Ženo!  Ženo!
- Šta ti je, spavaj...tiho je i mirno, letnja noć...
- Kako tiha, letnja?.. Celu noć sam spasavao konje sa Titanika, još uvek su mi ledene noge.
Prsti su mi promrzli...


Нема коментара:

Постави коментар

Dragi prijatelji ukoliko imate komentar na pročitani post slobodno napišite.Hvala!