понедељак, 6. фебруар 2017.

Pismo izgubljenom dečaku

Neću dozvoliti tvoje zidove!
Vidno polje ti se suzilo.
Oči su ti se smanjile od gorčine koju nosiš i nimalo se ne trudiš da je prikriješ ili zadržiš negde u svojim dubinama.
Svemu imaš zamerke.
Svima nalaziš mane.

Zaboravljaš.

Zaboravljaš prostor bez tame.
Zaboravljaš male stvari koje čine život.

Pričaš  iste priče, o tome kako treba i zašto treba. Odlaziš na svoja putovanja u neke vode koje nemaju dah prijateljstva i sobom nose samo talog buđi i nečistoće.
Ćuti.
Sećaš li se kao veliki pesnik peva:

...ćuti i pusti da sad žile moje...

Seti se stihova svoje mladosti, seti se lepote plavog beskraja i pogleda uprtog negde u  tajanstvene daljine.
Znam da si želeo putovanja i pustolovine, nepregledne tajanstvene dubine i vrhove pokrivene snegom, nikada otopivim. Želeo si pustinje i retke životinje skrivene duboko u pesku. Zavideo si im na skrivenosti od moćne toplote Sunca.
Želeo si da vidiš kamen na kamenu.
Na kraju, zar ih nisi dobio?
Tvoj život je najveća avantura darivana od strane Gospoda.  Odluka Jedinoga da se baš ti rodiš i čast da baš ti udahneš vazduh bogat čistoćom i da osetiš dan umiven predivnom jutarnjom rosom, je milost Njegove ruke.
Budi srećan i nosi je s ponosom.
Podigni glavu i leti slobodno u beskraj dana  sve do same večnosti.
Ponesi smo onoga  dečaka u sebi. Pusti da on priča svoje snove. Pusti ga da poleti  na krilima Fuhura- zmaja sreće,  koji  svojom snagom  seje  prah po ljudima i  vremenima.
Duboko udahni.
Izađi  na kišu i sneg. Izađi na onaj mrski zapadni vetar koji ti toliko smeta. Možda ćeš uspeti da vidiš lepotu u njemu.  Oslušni njegovu igru kroz modri sumrak.  Pričaće ti o ljubavi i prijateljstvu, o dalekim meridijanima i ribama koje plivaju po južnom moru.  Putovaćete daleko, do juga , gde je carstvo hladnoće i gde sve spava.
Samo oslobodi ono dete u sebi.
Primaj.
Neću dozvoliti da se i zgubiš u magli. Neću dozvoliti da te gorčina zatrpa.
Tu sam za sva vremena. Dovoljno je da pružiš otveren dlan i da me dotakneš njegovom toplinom.

U modroj gori,
Pokrivenoj nebom i
Beskrajnom lepotom.
Glas ori.
Peva.
Šapuće.
Grleni se!
Dodiruje notom obojenom.
Prkosi.
Donosi .
Daruje.

Pruži dlan.
Danas je novi dan..
Sutra će osvanuti dan.
Dan po dan
Po radosti istkan.

Za retke-  retko. Kaktusov cvet.

4 коментара:

  1. Сви смо изгубљени... Понекад се само нађемо.

    ОдговориИзбриши
  2. Учитељски, прави животни путоказ, учитељска мораална рука која нам је у младосту много недостајала, која данашњој омладини већ у десетој, једанаестој години, због темпа живота, због разних утицаја пре времена сазрелој физички, деци, недостаје. -Neću dozvoliti da se i zgubiš u magli...",каже учитељица у тексту... Браво, волиш свој посао!Свима нам је потребно охрабрење!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Да, волим.Душане, хвала на коментару, шаљем много добрих жеља у Ниш!

      Избриши

Dragi prijatelji ukoliko imate komentar na pročitani post slobodno napišite.Hvala!